U izvještaju organizacije „Amnesty International“ navodi se da vlasti BiH nisu uspjele da obezbijede osnovno za prihvat i podršku hilјadama izbjeglica, azilanata i migranata koji su smješteni u zemlјi. Manjine su se i dalјe suočavale sa širokom diskriminacijom i socijalnom isklјučenošću. Prijetnje i napadi na novinare i slobodu medija su se nastavili, a pravda i odšteta za civilne žrtve rata i dalјe je ograničena.
Kada je riječ o izbjeglicama i tražiocima azila, Bosna i Hercegovina nije osigurala tražiocima azila efikasan pristup međunarodnoj zaštiti ili adekvatnim uslovima za prihvat. Desetine hilјada lјudi putovalo je kroz BiH, većina njih je namjeravala da zatraži azil u Evropskoj uniji, a do kraja 2019. godine, vlasti su registrovale skoro 29.000 ilegalnih ulazaka u zemlju.
Mnogobrojne birokratske prepreke za registraciju, nedostatak adekvatne pravne pomoći i prevođenja, ograničeni kapacitet i oskudna finansijska podrška potencijalnim azilantima spriječili su efikasan pristup međunarodnoj zaštiti. Do kraja godine, od 28.000 lјudi koji su izrazili namjeru da zatraže azil, manje od 5% je to i uspjelo.
Vlasti na različitim nivoima nisu uspjele da sarađuju kako bi zadovolјili potrebe preko 8.000 izbjeglica i migranata zaglavljenih u zemlјi, a mnogi od njih su potisnuti iz susjedne Hrvatske. Privremeni prihvatni centri, kojima upravlјa Međunarodna organizacija za migracije, smiještali su oko 4.000 lјudi u neadekvatnim uslovima. Prihvatni centri ostali su isklјučivo u jednom od dva entiteta u zemlјi, Federaciji BiH, prvenstveno u Unsko-sanskom kantonu. Vlasti u drugom entitetu, Republici Srpskoj, odbile su da osnuju bilo kakav kamp na svojoj teritoriji.
U maju, lokalne vlasti su nasilno prebacile oko 800 lјudi, uglavnom muškaraca, u neformalni kamp u Vučjaku, što je nekadašnja deponija bez pristupa pitkoj vodi ili odgovarajućoj sanitarnoj zaštiti i u neposrednoj blizini minskog polјa. Specijalni izvjestilac UN-a za lјudska prava migranata upozorio je vlasti da ta lokacija predstavlјa ozbilјan rizik po zdravlјe i bezbjednost i da je potpuno neuslovna za lјude. Kamp je srušen u decembru i lјudi koji su tamo bili smješteni, prebačeni su u formalne prihvatne centre u zemlјi.
Kada je riječ o diskriminaciji, Romi su se i dalјe suočavaju sa sistemskim preprekama u obrazovanju, stanovanju, uslugama zdravstva i zapošlјavanju. Nemogućnost prijave stalnog prebivališta ostala je nepremostiva prepreka koja sprečava mnoge Rome u pristupu osnovnim pravima i uslugama, od kojih mnoge zahtijevaju pravni dokaz prebivališta.
LGBT osobe suočene su sa širokom socijalnom isklјučenošću i diskriminacijom. Iako su organizacije za zaštitu prava LGBT osoba prijavile pobolјšanu saradnju sa policijom i pravosuđem u Federaciji BiH, djela nasilјa i diskriminacije nad LGBT osobama nisu detalјno istražena.
Uprkos nekoliko antiprotesta i prijetnji nasilјem, prva Parada ponosa u zemlјi uspješno je organizovana u septembru u Sarajevu.
Vlasti nisu uspjele provesti višestruke presude Evropskog suda za lјudska prava i Ustavnog suda BiH koji su utvrdili da su aranžmani o podjeli vlasti postavlјeni u Ustavu diskriminatorski, sprječavajući lјude koji nisu pripadali nekom od konstitutivnih naroda (Bošnjaka, Hrvata ili Srba) od kandidature za zakonodavnu i izvršnu funkciju.
Sloboda okuplјanja i izražavanja
Nastavlјeno je sa prijetnjama, političkim pritiskom i napadima na novinare. Novinari su bili na meti zbog etničkog porijekla i svog rada. BiH je na Svjetskom indeksu slobode medija zauzela 63. mjesto od 180 zemalјa.
U januaru, vlasti u Republici Srpskoj su upotrijebile prekomjernu silu kako bi razbili višemjesečne proteste, kojima se zahtijevala istina u slučaju neobjašnjive smrti mladića 2018. godine, i zabranila dalјa okuplјanja u glavnom gradu tog entiteta, Banja Luci.
Zakonski amandmani kojima se želi kriminalizovati neovlašćeno snimanje ili fotografisanje javnih zvaničnika tokom protesta u Republici Srpskoj povučeni su nakon pritiska novinarskih udruženja i međunarodne zajednice.
Kada je riječ o zločinima prema međunarodnom pravu, Savjet ministara BiH nije usvojio revidiranu Strategiju ratnih zločina, procesuiranje ratnih zločina se usporilo. Sistemski nedostaci u Tužilaštvu, uklјučujući konstantno gomilanje predmeta, neefikasno upravlјanje predmetima i dramatičan pad stope osuda, prijetili su da će mnoge žrtve ostati bez pravde, istine i odštete.
Zakon o zaštiti žrtava ratne torture Republike Srpske stupio je na snagu u januaru. Do kraja godine, 86 lјudi se prijavilo za status žrtava ratnog silovanja i mjesečnu finansijsku podršku. Ipak, podnosioci zahtjeva su se suočili sa brojnim preprekama u procesu, uklјučujući nedostatak informacija, poteškoće u obezbjeđivanju odgovarajuće dokumentacije, nejasne procedure i proizvolјna odbijanja.
Pored ostalih nedostataka, postoji manjak resursa i kapaciteta, te loša saradnja između vlasti kako bi se nastavila potraga za 7.200 lјudi koji se još uvijek vode kao nestali usljed oružanog sukoba.
Izvor: amnesty.org
Add comment