Bertrand Rasel o slobodi mišljenja

Bertrand Rasel (18. maj 1872. – 2. februar 1970.), veliki pjesnički laureat razuma, osvrnuo se na centralnu jednačinu slobodne misli u svom predavanju iz 1922. godine, kasnije objavlјenom kao ”Slobodna misao i službena propaganda” – kratka i lepršava knjiga nabijena Raselovim karakterističnim intelektualnim elektricitetom, čija se neizmjerna moć pretapa čitav vijek, u zadivlјujuću blagovremenost koja govori sve do današnjih dana.

Tri decenije prije nego što je dobio Nobelovu nagradu za “njegova raznolika i značajna djela u kojima se zalaže za humanitarne ideale i slobodu misli”, Rasel piše:

Kada govorimo o bilo čemu kao „slobodnom“, naše značenje nije određeno ako ne možemo imenovati ono od čega je slobodno. Štagod ili kogod je „slobodan“ ne podliježe nekoj spolјnoj prisili, a da bismo bili precizni, trebalo bi reći šta je ta vrsta prisile. Stoga je misao „slobodna“ kada je oslobođena određenih vrsta spolјašnje kontrole koje su često prisutne. Neke od ovih vrsta kontrole, koje moraju da izostanu ako je misao „slobodna“, su očigledne, dok su druge suptilnije i neuhvatlјive.

Rasel razmatra i tri suštinska elementa šire koncepcije slobode mišljenja, gdje navodi:

Misao nije „slobodna“ kada se zakonske kazne izvršavaju zbog posjedovanja ili neposjedovanja određenog mišlјenja, ili izražavanjem nečijeg uvjerenja ili nedostatka vjerovanja o određenim stvarima … Najosnovniji uslov, u pogledu slobode mišljenja, jeste odsustvo zakonskih kazni za izražavanje mišlјenja.

…..

Međutim, zakonske kazne najmanja prepreka slobodi mišljenja u savremenom svijetu. Dvije velike prepreke su ekonomske kazne i izobličavanje dokaza. Jasno je da misao nije slobodna ako iznošenje određenih mišlјenja onemogućuje zaradu za život. Jasno je i to da misao nije slobodna ako se svi argumenti na jednoj strani kontroverze neprekidno prikazuju što je moguće privlačnije, dok se argumenti na drugoj strani mogu otkriti samo marlјivim traženjem.

Rasel se osvrnuo i na propagandu – harmonizovanu manipulaciju javnim mišljenjem od strane onih na vlasti, pišući:

Ponekad se stvara previše buke zbog činjenice da propaganda više apeluje na emocije, nego razum. Razlika između emocija i razuma nije tako oštra kao što neki misle.

…..

Prigovor propagandi nije samo njen apel na nerazum, već više nepravedna prednost koju daje bogatim i moćnim. Jednakost mogućnosti među mišlјenjima je od suštinske važnosti za postojanje stvarne slobode mišlјenja; i jednaka mogućnost među mišlјenjima može se osigurati samo razrađenim zakonima usmjerenim ka tom cilјu, za koje nema razloga da očekujemo da će biti doneseni. Lijek ne treba primarno tražiti u takvim zakonima, već u bolјem obrazovanju i skeptičnijem mišlјenju javnosti.

Uloga vaspitača, tvrdi on, je da nauči mlade umove kako da zaklјuče šta se zapravo dogodilo „iz pristrasnih opravdanja obje strane“ i da im usade u svijest da je „sve u novinama manje ili više neistinito“ – zadatak koji je danas sve hitniji, kada su staru ulogu novina uveliko preuzeli neprekidni tokovi mišlјenja koji nas vrebaju „online“ i „offline“ sa sigurnošću njihove verzije stvarnosti koja se maskira kao istina.

Rasel zaklјučuje razmatranjem onoga što će nam trebati da primijenimo slobodu mišljenja – obrazovni sistem koji podstiče kritičko razmišlјanje, a ne konformizam,  te meritokratsku radnu snagu, gdje se radni odnos zasniva na osnovu sposobnosti, a ne ideološke usklađenosti sa strukturama moći – rekavši:

To se mora učiniti generisanjem prosvijetlјenog javnog mnjenja,  a prosvijetlјeno javno mnjenje može da se stvori samo naporima onih koji žele da ono postoji.

Izvor: barinpickings