George Orwell je u svom predgovoru za Životinjsku farmu napisao: „Ako sloboda išta znači, onda označava pravo da se ljudima kaže ono što ne žele da čuju.“ Britanski autor je znao o čemu govori. Trebalo mu je godinu dana da pronađe izdavača za svoju polјoprivrednu alegoriju o licemerju i brutalnosti sovjetskog komunizma za vrijeme Stalјina, jer kada je to napisao SSSR je bio klјučni saveznik Britanije i SAD u ratu protiv Hitlera.
Tek kada je Stalјin izgubio simpatije na Zapadu 1945. godine, knjiga je konačno objavlјena. To je bio klasičan slučaj autocenzure, u ovom slučaju ne novinara, već izdavača – ukupno šest, uklјučujući i poznatog pjesnika T.S. Eliota – koji je odlučio da nije u njihovom najbolјem interesu da objave knjigu koja je razotkrila nemoral sovjetskog sistema.
Danas, zahvalјujući Internetu, autor može zaobići takve prepreke tako što će samostalno objaviti knjigu uz minimalne troškove. Ipak, novinari su i dalјe često suočeni sa dilemom koja je oduvijek postojala u njihovoj profesiji: da li bi trebali pisati istinu i trpiti poslјedice, ili ćutati i tako sačuvati svoj posao i šansu za napredovanje?
Istraživanje Savjeta Evrope: Alarmantna slika rasprostranjenog zastrašivanja i prijetnji
Ponekad pritisak na novinare nadilazi pitanje sigurnosti posla i karijere. Novo istraživanje sprovedeno na skoro hilјadu evropskih novinara, sprovedeno u ime Savjeta Evrope, oslikava alarmantnu sliku raširenog zastrašivanja i prijetnji. Više od polovine anketiranih novinara izjavilo je da su ih organi vlasti zastrašivali, dok je četiri od deset prijavilo da im je prijećeno fizičkim nasilјem. Isti procenat ispitanih naveo je da su ih klevetali javni funkcioneri, a svaki četvrti je rekao da ih je vlastito rukovodstvo omalovažavalo i ponižavalo. Više od jednog od pet novinara takođe je izvijestilo da su bili hapšeni, istraživani, procesuirani ili im prijeti krivično gonjenje. Kao rezultat toga, više od 30 odsto anketiranih novinara izjavilo je da su smanjili broj osetlјivih ili kritički nastrojenih priča na kojima rade, dok je još 15 odsto ispitanih reklo da su odustali od te vrste priča. Svaki peti ispitanik rekao je da je izvještavanje oblikovao tako da odgovara političkim ili poslovnim interesima njihove kompanije.
Direktor Mreže za etičko novinarstvo Aidan White: „Kada novinar ili urednik donese odluku o priči i njenom sadržaju koja je motivisana prijetnjom odmazde – bilo od države, policije, vlasnika ili oglašivača – to nema nikakve veze sa principima dobrog novinarstva.“
U Evropi, kada je u pitanju sloboda medija, postoji ogromna razlika među zemlјama. Prema Indeksu sllobode medija organizacije ”Reporteri bez granica”, Finska je bila prva na listi za 2016. godinu, Holandija druga, a Norveška na trećem mjestu. Na drugom kraju skale, Azerbejdžan je na 163. mjestu, deset mjesta iza Turske, dok je Rusija zauzela 148. mjesto na listi. Svih šest zemalјa su članice Savjeta Evrope, što slobodi medija daje veliki prioritet kao klјučnoj komponenti zdrave demokratije.
Finski novinar: „Bio sam uplašen i zbog svoje djece … oni koji me napadaju znaju ko su mi djeca.“
Međutim, čak ni najbolјe ocijenjena Finska nije imuna na autocenzuru. Prije određenog vremena, novinar finskog lista napisao je kolumnu u kojoj apeluje na toleranciju Finaca prema imigrantima. Članak je izazvao poplavu negativnih komentara od strane anti-imigrantskih grupa koje su napale novinara na online forumima. Kaže da nakon takvog mučnog iskustva više ne piše o problemima imigracije. „Nije lijepo valjati se u blatu. Uplašio sam se i za svoju djecu. Iz poruka onih koji su me napadali proizašlo je da oni znaju ko su mi djeca.“
Tračak nade pojavio se u istraživanju Savjeta Evrope. U zapadnoj i jugoistočnoj Evropi, gotovo polovina novinara koji su pretrpjeli neopravdano uplitanje izjavila je da su ih njihova iskustva učinila odlučnijim u tome da se ne bave autocenzurom. Jedan je rekao da ga je uznemiravanje učinilo “čvršćim”, dok je drugi rekao da ga je uplitanje učinilo “odlučnijim da odoli pritisku”. Treća anketirana osoba je rekla da je „naučila da cijeni razumnu količinu mrzalačkih komentara: pokazuju da je moje pisanje relevantno!“.
Kada su u pitanju preporuke za borbu protiv autocenzure, studija je apelovala na države da sprovedu nezavisnu reviziju zakona i prakse o terorizmu, ekstremizmu, nacionalnoj bezbjednosti i kleveti kako bi se osiguralo da je pravo na slobodu izražavanja sveprisutno i efikasno. Takođe, države su pozvane da primijene preporuku Savjeta Evrope o zaštiti i bezbjednosti novinara u sferama prevencije, krivičnog gonjenja i podsticanja informisanja, obrazovanja i podizanja svijesti o važnosti nezavisnog izvještavanja za demokratiju.
Voltaire: „Prezirem to što govorite, ali ću do smrti braniti vaše pravo da to izgovorite!“
Srećom, u svakoj zemlјi su uvijek postojali nepokoleblјivi branioci slobode medija i za nadati je se da će ih podržati i građani istomišlјenici, kao i međunarodne organizacije poput Savjeta Evrope i Reporteri bez granica. Na kraju krajeva, nije neophodno složiti se sa svačijim mišlјenjem da bi se podržao opšti princip slobode medija. Čuvena izreka francuskog pisca i filozofa Voltairea istinita je danas kao i kada ju je prvi put formulisao u 18. vijeku: „Prezirem to što govorite, ali ću do smrti braniti vaše pravo da to izgovorite!“.
Izvor: https://www.coe.int
Narodu Sloboda
Sloboda_Narodu
Add comment