Govor Čarlija Čaplina u „Dikatatoru“ zaista tjera na razmišljanje o tome kako bi svijet mogao biti predivno mjesto ukoliko bismo se svi ujedinili. Imamo moć da učinimo ovaj svijet boljim mjestom za život, mjestom gdje će nauka i napredak trasirati put sreći cjelokupnog čovječanstva.
Žao mi je, ali ne želim da budem car, to nije moj posao. Ne želim vladati ili osvajati. Želio bih da pomognem svima ako je moguće, Jevrejima, hrišćanima, crncima, bijelcima. Svi želimo da pomažemo jedni drugima, lјudska bića su takva. Svi želimo da živimo u zajedničkoj sreći, a ne jadu. Ne želimo da se mrzimo i preziramo jedni druge. U ovom svijetu ima mjesta za sve, a dobra zemlјa je bogata i može pružiti svima dovoljno.
Način na koji živimo može biti slobodan i lijep. Međutim, skrenuli smo s puta.
Pohlepa je otrovala duše ljudi, zarobila svijet mržnjom; umarširala nas u bijedu i krvoproliće.
Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili; Mašina koja daje obilјe ostavila nas je u oskudici.
Naše znanje nas je učinilo ciničnim, a naša razboritost tvrdim i nelјubaznim.
Previše mislimo, a premalo osjećamo.
Više od mašinerije treba nam humanost, više od pameti treba nam dobrota i ljubaznost.
Bez ovih kvaliteta, život će biti nasilan i sve će biti izgublјeno.
Avion i radio su nas zbližili. Sama priroda ovih izuma vapi za dobrotom lјudi, vapi za univerzalnim bratstvom zbog jedinstva svih nas. Čak i sada moj glas doseže milione širom svijeta, milione očajnih muškaraca, žena i male djece, žrtava sistema koji muči i zatvara nevine lјude. Onima koji me slušaju kažem: ne očajavajte.
Bijeda koja je sada nad nama je samo prenošenje pohlepe, gorčina lјudi koji se plaše napretka čovječanstva. Mržnja lјudi će proći, a diktatori će umrijeti, a moć koju su uzeli od lјudi vraćaće se lјudima i sve dok lјudi umiru slobode neće nestati.
Vojnici, ne predajite se nasilnicima, lјudima koji vas preziru i poroblјavaju, koji upravlјaju vašim životima, govore vam šta da radite, šta treba da mislite i šta da osjećate, koji vas obučavaju, hrane, postupaju sa vama kao sa stokom, kao topovskim mesom!
Ne dajte se ovim neprirodnim lјudima, lјudima mašinama, sa umovima i srcima mašine.
Niste mašine! Niste stoka! Vi ste lјudi!!
Vi nosite lјubav čovječanstva u svojim srcima.
Vi ne mrzite, samo nevolјeni mrze. Nevolјeni i neprirodni.
Vojnici, ne borite se za ropstvo, borite se za slobodu!
U 17. poglavlјu jevanđelja po Luki piše: “Kralјevstvo Božje je u čovjeku.”
Ne u jednom čovjeku, niti u grupi ljudi, već u svim ljudima: u vama!
Vi lјudi imate moć, moć stvaranja mašina, moć stvaranja sreće. Vi lјudi imate moć da ovaj život učinite slobodnim i lijepim, da ovaj život učinite predivnom avanturom.
Onda, u ime demokratije, iskoristimo tu moć, ujedinimo se svi!
Borimo se za novi svijet, dostojan svijet koji će lјudima dati šansu da rade, koji će vam pružiti budućnost i dug životni vijek i sigurnost.
Obećavajući ove stvari, nasilnici su se uspeli na vlast, ali oni lažu. Ne ispunjavaju svoja obećanja, nikada neće. Diktatori oslobađaju sami sebe, ali poroblјavaju narod.
Borimo se sada da ispunimo to obećanje. Borimo se za oslobađanje svijeta, uklanjanje nacionalnih barijera, oslobođenje od pohlepe, mržnje i netolerancije. Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će nauka i napredak dovesti do sreće svih lјudi.
Vojnici! U ime demokratije: ujedinimo se svi!
Čarli Čaplin – „Diktator“
Da bismo svijet učinili boljim mjestom za život, moramo da krenemo od nas samih, po riječima velikog Gandija: „Budi promjena koju želiš da vidiš u svijetu“.
Add comment