Sloboda narodu

Nives Jukić, ombudsmanka BiH za ljudska prava: Iza svakog statističkog broja stoji ljudsko biće

Ljudska prava svakodnevno bivaju povrijeđena, stoga se neprestano moramo podsjećati što su i koja su to osnovna ljudska prava te da se za njih moramo boriti. Jedna od institucija koja se bavi zaštitom ljudskih prava (sukladno Ustavu BiH i međunarodnim sporazumima koji se nalaze u dodatku Ustava) je i Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH. O ovoj instituciji, njenoj ulozi i značaju, zaštiti ljudskih prava u BiH, žalbama i prijavama građana/ki, te o provođenju sudskih odluka za portal #SlobodaNarodu i Omladinski magazin „Karike“ razgovarali smo s diplomiranom pravnicom Nives Jukić, ombudsmankom BiH za ljudska prava. Ombudsmanka BiH Nives Jukić rođena je u Mostaru 1967. godine, no skoro cijeli svoj život živi u Sarajevu, gdje je završila osnovnu školu, Prvu gimnaziju te diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Tu je položila i pravosudni ispit. Nives Jukić ima dugogodišnje radno iskustvo u oblasti ljudskih prava, još od 1997. godine. Radila je kao asistentica ombudsmana Federacije BiH pri Misiji OESS-a u BiH, na poslovima pomoćnika ombudsmana Federacije BiH, te šefice Odjela za praćenje prava osoba s invaliditetom u Instituciji ombudsmana BiH. Parlamentarna skupština BiH ju je 2015. godine imenovala za ombudsmanku BiH iz reda hrvatskog naroda, što je njezin drugi mandat.

Možete li nam reći nešto više o ulozi i značaju Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH? Na koji se način fizička ili pravna osoba može obratiti Instituciji ombudsmana za ljudska prava te na koji način im ona pomaže?

Institucija ombudsmana za ljudska prava je neovisni mehanizam za zaštitu ljudskih prava u BiH  koja ima dvojaku ulogu u našem društvu. Promotivnu, kojom se zagovaraju promjene u društvu radi poštivanja ljudskih prava, i zaštitnu i reaktivnu, a to je rad po žalbama građana u svim oblastima ljudskih prava. Nama se može obratiti svaka fizička ili pravna osoba koja smatra da su njezina ljudska prava povrijeđena i žalbu može izjaviti pismeno, putem pošte, fax-a, e-maila ili osobnim dostavljanjem u naše urede u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru, Livnu i Distriktu Brčko.

Ukoliko je žalba osnovana, provodimo postupak istraživanja i ovisno od rezultata istraživanja donosimo odgovarajuću odluku. Ukoliko se u postupku utvrdi kršenje ljudskih prava, izdajemo  preporuku nadležnim tijelima s konkretnim mjerama koje treba poduzeti.

Koje su to žalbe građana najzastupljenije, odnosno koja ljudska prava najčešće budu povrijeđena? Je li za veći broj prijava potrebna i veća svijest građana o tome da su diskriminirani i da su njihova prava povrijeđena?

Ombudsmani BiH svake godine podnose godišnje izvješće o rezultatima i aktivnostima Institucije ombudsmana Predsjedništvu BiH, Zastupničkom domu i Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, Federalnom parlamentu BiH i Narodnoj skupštini Republike Srpske. To je, zapravo, najbolji prikaz stanja ljudskih prava, budući da se piše temeljem žalbi u toj izvještajnoj godini. Tako smo u prošloj godini imali 2.946 žalbi, a 10.114 obraćanja građana. Najveći broj žalbi odnosio se na povrede građanskih i političkih prava – 904, zatim slijede žalbe koje su se odnosile na kršenje prava u pravosuđu i upravi – 774, ekonomska, socijalna i kulturna prava – 768, sve oblike diskriminacije – 173, kršenje prava djece – 190, povrede prava osoba lišenih slobode – 91, povrede prava osoba s invaliditetom – 43 i povrede prava nacionalnih i vjerskih manjina – 3. Nažalost, sigurno je veći broj povreda ljudskih prava, posebice osoba koje smatraju da su diskriminirane po bilo kojoj osnovi od prijavljenih žalbi našoj Instituciji. Potrebno je u cijelom društvu jačati svijest, a posebice utjecati na promjene u društvu jer poštivanje ljudskih prava nema alternativu.

Kakvo je stanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini te koja su to ljudska prava koja najviše utječu na položaj mladih u BiH?

Kao što sam navela, najveći broj žalbi se odnosi na kršenje građanskih i političkih prava, te ekonomskih i socijalnih prava. Na položaj mladih utječe cjelokupno stanje društva, a sigurno je najveći problem nemogućnost zapošljavanja.

Na koje sve probleme ukazuju žalbe koje zaprimite? Što je to što država čini u borbi za društvo jednakosti, tolerancije i jednakih mogućnosti, te na koji način bh. političari ili izabrani dužnosnici mogu doprinijeti unapređenju ljudskih prava?

Uvijek ponavljam, sva ljudska bića rođena su slobodna i jednaka, i stoga ne smijemo zaboraviti da iza svakog statističkog broja stoji ljudsko biće. Ne smijemo zaboraviti ni bit postojanja, a samim time ni kulturu življenja koja podrazumijeva puno poštivanje ljudskih prava. Često kažemo kako želimo društvo „jednakih u različitosti“, društvo zasnovano na principu jednakosti i nediskriminacije, a upravo je to temelj međunarodnog zakonodavstva o ljudskim pravima. To su principi kojima svi trebamo stremiti, koji nisu laki za ostvariti, pogotovo u društvima poput našeg. Ali, ti principi zasigurno nisu i ne smiju biti neostvarivi!

Bili ste šefica Odjela za praćenje prava osoba s invaliditetom u Instituciji ombudsmana BiH. Možete li nam reći s kakvom povredom prava se susreću osobe s invaliditetom, koliko se u stvari radi na zaštiti njihovih prava, te koliko ste Vi bili u mogućnosti uraditi kako biste zaštitili njihova prava?

Zaštita osoba s invaliditetom je jedan od najosjetljivijih i najspecifičnijih elemenata društveno- razvojne, gospodarske i socijalne politike uopće. Osiguranje jednakog tretmana osoba s invaliditetom nije pitanje socijalne pomoći nego osnovnih ljudskih i građanskih prava. Naglasak se stavlja na garantiranje ravnopravnosti osoba s invaliditetom, nediskriminaciju i njihovo puno učešće u društvu. Struktura žalbi uglavnom ukazuje na povrede prava iz oblasti socijalne zaštite, odnosno ostvarivanja prava na socijalne naknade, smještaj u ustanove socijalne zaštite, rad i zapošljavanje, obrazovanje.

Pitanje pristupačnosti (arhitektonske, medijske, informacijske) je od ključne važnosti za osobe s invaliditetom. Pristupačnost radnog okruženja, medija, obrazovnih, zdravstvenih, kulturnih ustanova i drugih javnih ustanova je preduvjet za ostvarivanje ljudskih prava. Ukoliko ovaj uvjet nije ispunjen, osobe s invaliditetom ne mogu biti jednakopravni članovi društva.

Je li svijest o govoru mržnje dovoljno razvijena u BiH? Koliko se radi na suzbijanju govora mržnje, te što je Institucija ombudsmana dosad uradila po tom pitanju?

Govor mržnje je danas globalni problem; sve zemlje, uključujući i europske, poduzimaju aktivnosti u sprječavanju govora mržnje. Svijest o opasnosti i posljedicama govora mržnje u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijena, a trebala bi da bude; od školskog sustava, medija, svakodnevnog javnog života, ali i djelotvornije uloge državnih institucija, civilnog društva i regulatornih tijela. Institucija ombudsmana je izdala u prošloj godini Specijalno izvješće o govoru mržnje u BiH s konkretnim preporukama koje se tiču i unapređenja zakonodavnog okvira.

Smatrate li da postoji pritisak na slobodu medija te na koji se način zauzeti za slobodu izražavanja? Kako zaštititi novinare/ke čija je sigurnost ugrožena, koji/e dobijaju ozbiljne prijetnje pa čak i prijetnje smrću? Čija podrška je potrebna u takvim slučajevima?

Pritisak na slobodu medija sigurno postoji. Možemo govoriti o pritisku koji dolazi iz samih medijskih kuća, ali i o pritisku od strane raznih osoba na novinare prigodom obavljanja njihove profesije. U pogledu zauzimanja za slobodu izražavanja, najbolje je unaprijediti status novinara da budu potpuno slobodni da izvješćuju o temama od javnog interesa. Također bi bilo poželjno dodijeliti novinarima status službene osobe, što bi onda povlačilo i strože sankcije za sve oblike nasilja prema novinarima. U ovakvim slučajevima potrebna je podrška vlasti i pravosudnih tijela.

Jesu li i u kojoj mjeri prava pripadnika/ca LGBT+ populacije zaštićena, zakonski ali i u praksi, te što LGBT osobe mogu učiniti nakon što se susretnu s diskriminacijom ili prijetnjom sigurnosti? Koliko ste takvih žalbi zaprimili i na što su se one odnosile?

Prava pripadnika/ca LGBT+ populacije su zaštićena zakonski, ali ne i u praksi jer se pripadnici/e ove populacije svakodnevno susreću sa stereotipima i neprihvaćanjem od strane društva. Nakon što se LGBT osobe susretnu s diskriminacijom ili prijetnjom sigurnosti, najbolje je takve incidente prijaviti policiji. U 2021. godini Institucija ombudsmana nije imala ovih žalbi, a u 2020. godini je primila jednu takvu žalbu.

Na koje povrede radnih prava se najčešće žale građani/ke, te iskorištavaju li poslodavci tešku ekonomsku situaciju kako ne bi izvršili svoje obveze prema radnicima/ama?

Institucija ombudsmana svake godine zaprimi veći broj žalbi koje se odnose na prava u svezi s radnim odnosima i pravom na rad. Najčešći razlozi obraćanja građana ombudsmanima su: nepravilnosti prigodom provođenja natječajnih procedura, neprijavljivanje radnika na zavode/fondove za mirovinsko i invalidsko osiguranje, uključujući i neuplaćivanje doprinosa za mirovinsko, socijalno, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, te drugih uskraćivanja prava iz radnog odnosa.

Određeni broj žalbi odnosi se i na radnike koji su imali ugovore o radu na određeno vrijeme – u slučajevima kada poslodavci ne odluče da produže radnicima angažman, isti ostaju bez zaposlenja. Te su situacije specifične, posebice s obzirom na to da radnicima radni odnos prestaje istekom ugovora, a nerijetko iza toga stoje drugi razlozi. Npr. situacije gdje se ženama ne produžavaju ugovori radi trudnoće, ili ne produžava se ugovor radnicima koji često koriste bolovanje i slično.

Zakonske nadležnosti Ombudsmana daju mogućnost da se povredama prava iz radnog odnosa Institucija ombudsmana može baviti kada su u pitanju javna poduzeća, državna služba, tijela vlasti Bosne i Hercegovine općenito, dok, kada su u pitanju kršenja prava iz radnog odnosa u privatnom sektoru, građani/ke se upućuju nadležnim inspekcijama rada.

Prema iskustvima u radu na predmetima, može se zaključiti da radnici nerijetko i u uvjetima kada su suočeni s kršenjima prava iz radnog odnosa ostaju u radnom odnosu s obzirom na tešku ekonomsku situaciju i nemogućnost pronalaska novog posla.

Na koji način reagirati ako smo žrtve mobinga ili ako poznajemo nekoga tko se nalazi u toj situaciji? Kako su se procesuirali i završili slučajevi mobinga u BiH?

Mobing kao oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekt na žrtvu, čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uvjeta  ili profesionalnog statusa zaposlenog, je zabranjen odredbama Zakona o radu FBiH, Zakona o zaštiti od uznemiravanja na radu Republike Srpske i Zakona o zabrani diskriminacije BiH.

Svaka osoba koja smatra da je žrtva mobinga, za početak bi se trebala obratiti poslodavcu za zaštitu od mobinga. Ukoliko se prethodno navedeno pokaže kao nedjelotvorno ili ne postoji interna procedura za zaštitu od diskriminacije, ima mogućnost podnošenja žalbe Instituciji ombudsmana koja sukladno odredbama Zakona o zabrani diskriminacije BiH po žalbi može pokrenuti istražni postupak i zatražiti izjašnjenje poslodavca.

U konačnici, žrtve mobinga imaju i mogućnost pokretanja sudskog postupka za zaštitu od diskriminacije. Prema zakonskoj regulativi, sve zakonske mogućnosti se mogu koristiti paralelno, odnosno nije uvjet da se žrtva prvo obrati poslodavcu, zatim Instituciji ombudsmana a potom sudu, već svaka osoba ocijeni, zavisno od okolnosti konkretnog slučaja, koje zakonski predviđene mogućnosti će koristiti i hoće li koristiti više njih istodobno.

Postupak pred Institucijom ombudsmana je neovisan od sudskog postupka i može se okončati odlukom ombudsmana o zatvaranju predmeta ukoliko, nakon provođenja istražnog postupka, ocijene da je žalba neosnovana, ili preporukom poslodavcu ukoliko se utvrdi da su navodi o mobingu osnovani a u cilju prestanka spornih radnji, te ukoliko se utvrdi da ne postoje definirane interne procedure za zaštitu od diskriminacije, te se preporuča da se shodno zakonskoj obvezi iste definiraju.

Postoje li problemi s provođenjem sudskih odluka, koliko se poštuju vaše preporuke?

U žalbama i neposrednim kontaktima, građani ističu da postupci pred sudovima traju nerazumno dugo, i u našoj Instituciji takvih je žalbi iz godine u godinu veliki broj. Sudska vlast je jamac primjene zakona i najznačajnija je u zaštiti prava i sloboda građana. Pravo na postupak pred sudom u razumnom vremenu je neodvojivi dio prava na pravično suđenje i najčešće se u radu ombudsmana po žalbama utvrđuje je li, u postupcima pokrenutim pred sudovima u Bosni i Hercegovini, došlo do kršenja članka 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ombudsmani također ukazuju i na problem nerealiziranja pravomoćnih sudskih odluka, posebice na teret proračunskih sredstava, te izražavaju zabrinutost zbog činjenice što, i kada se okončaju postupci pred sudovima, građani godinama zahtijevaju izmirenja svojih novčanih sredstava na teret javnih proračuna, odnosno, generalno postoji problem izvršenja pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka.

Ombudsmani BiH nakon provedenog postupka istraživanja odgovornom tijelu mogu dati preporuke s ciljem otklanjanja uočenih povreda ljudskih prava. Tijela, koja dobiju takve preporuke, dužna su pismeno odgovoriti i izvijestiti ombudsmane o učinku preporuka u roku koji su ombudsmani odredili. Ukoliko odgovorno tijelo ne poduzme mjere iz preporuke, ili ako ne izvijesti ombudsmane o razlozima njihovog nepoduzimanja, ombudsmani neposredno višem tijelu ukazuju na tijek predmeta i na dalje preporuke.

U našoj je zemlji posebno važno poučavati djecu i mlade o ljudskim pravima. Postoji li dovoljno edukacija i obrazovnih programa za njih o toj temi, i je li dovoljno da učenje o ljudskim pravima bude zastupljeno tek jednim predmetom ili je potrebno da bude prožeto kroz cijeli kurikulum?

Veoma je važno educirati djecu i mlade o ljudskim pravima i o njihovom značaju. Institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine organizira radionice u lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine, pod nazivom „Ombudsman u Vašoj školi“, koje se održavaju u osnovnim i srednjim školama. Primarni cilj je upoznavanje djece i mladih s Konvencijom o pravima djeteta, točnije o pravima djece, kao i o njihovim obvezama. Također, kroz LYRA projekt, u suradnji s Udruženjem za promociju obrazovanja Roma „Otaharin“ Bijeljina i Udrugom „Altruist“ Mostar, Institucija ombudsmana je posvetila posebnu pažnju promoviranju i poštivanju ljudskih prava romske djece i mladih.

Često se u našoj državi kaže da su ljudska prava samo slovo na papiru. Je li to uistinu tako? Ako jest, na koji način to možemo promijeniti?

Ljudska prava su dio nas i svi ih moramo u svakodnevnom životu i radu poštivati jer ljudska prava nemaju alternativu. Osobno smatram da treba više raditi na edukaciji društva, upoznavanju s ljudskim pravima, ali i obvezama.

Tekst je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i portala #SlobodaNarodu te nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

***

Autorica teksta i fotografija: Ivana Krstanović

Tekst je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i portala #SlobodaNarodu i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Narodu Sloboda

Add comment

Pratite nas

Možete nas naći i kontaktirati i na sljedećim lokacijama